Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


 

6. VAZMENA NEDJELJA

Što bi si čovjek mogao više poželjeti u životu nego da bude obavijen ljubavlju i ima vjernog prijatelja? Novac? Auto? Nekretnine? Popularnost?
Mislim da ga sve to ne bi moglo dugoročno ispuniti.
Ljubav? Prijatelj? O tome se već da razmišljati! Biti okupan ljubavlju i imati prijatelja koji je uvijek uz njega može najsigurnije dobiti u jednoj osobi - u Isusu Kristu. Učenicima je svojim životom uvijek dokazivao i riječima potvrđivao da ih neizmjerno voli i da želi s njima prijateljstvo bez granice.
Kakvog li samo povjerenja!
On, Bog, želi prijateljstvo s čovjekom!
Uz prijateljstvo daje i zapovijed koja može samo poboljšati iz dana u dan kvalitetu života. I ja sam Isusov učenik i prijatelj. Toliko mi je puta iskazao ljubav kada je i nisam baš zaslužio. Toliko mi je puta dao do znanja da nisam sam, iako sam u to teško vjerovao. Unatoč meni, više puta kolebljivcu i prevrtljivcu, ostaje mi Prijatelj s velikim srcem. I što mogu drugo nego i ja biti prijatelj i ljubav svima oko sebe. Tako ču na najbolji način potvrditi da sam Isusov i da mi nešto znači. 0 ljubavi i prijateljstvu moga Prijatelja Isusa ostajem više puta bez riječi. Tada djela mogu priskočiti u pomoć 1 svjedočiti da sam shvatio Isusovu riječ: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Veće ljubavi nitko nema od ove: da život položi za svoje prijatelje.”




TEMELJNO BOGOŠTOVLJE JE LJUBAV

Iv 15 9-17

Gospodine, stvorio si nas na svoju sliku. Zato smo otvoreni ljubavi. Osjećamo u sebi neizrecivu potrebu da budemo ljubljeni i da putem ljubavi primamo potvrdu života, da se osjećamo zaštićeni i da vidimo smisao pred sobom. Stvoreni na tvoju sliku, Gospodine, otvoreni smo daru ljubavi i sposobni svoju ljubav darovati bližnjima. I to nas redovito usrećuje jer vidimo plodove vlastite ljubavi u sreći svojih bližnjih.
Danas nas pozivaš da te u ljubavi sve više nasljeđujemo, tj. da jedni druge ljubimo kao što si ti nas ljubio jedinstvenom i radikalnom ljubavlju koja ne pozna granica. Tvoja ljubav ide do kraja , sve do smrti na križu. Teško te je slijedit na tom putu. Zapinjemo na preprekama što ih postavlja naša sebičnost. Bojimo se izgubiti jer ne vjerujemo tvojoj logici da se tek darivajući najviše dobiva.
Isuse, hvala ti za tvoju ljubav. Prihvaćam je. Trebam je. Ne mogu više zamisliti svoj život bez tvoje ljubavi. Ona je najstabilniji oslonac moga života. Hvala ti za tvoje prijateljstvo koje nudiš bezuvjetno, bez jamstva da ćemo ti znati uzvratiti na isti način. Hvala ti što si nas uvukao u zajedništvo, što si nam u potpunosti darovao svu Očevu ljubav. Prihvaćam je i danas na osobit način. Prihvaćam ponuđenu ruku, otvoreno srce. Jedinstvena je istina da bez tebe ne možemo učiniti ništa, da bez tebe ne možemo živjeti potpunim, istinskim životom.
Gospodine moj, Isuse, ostani i ti u mojoj ljubavi. Odabirem te za prijatelja, opredjeljujem se za tebe. Želim da i tvoja radost u meni bude potpuna, da se osjetiš prihvaćen i sretan. I hvala ti što mi na taj način dopuštaš da razveselim tvoje srce koje je tako neizrecivo i dokraja ljubilo. Ti si za mene dao svoj život. I ja tebi predajem svoj život. Želim u tebi i za tebe živjeti i umrijeti. Želim s tobom živjeti vječno.

Fra Zvjezdan Linić

Tema prebivanja tj. ostajanja učenika u Isusu, započeta prošle nedjelje slikom trsa i loza, proširuje se uključivanjem teme ljubavi. Sada postaje jasno da jeprebivanje/ostajanje zapravo događanje u ljubavi. Krajnji domet je radost. Ljubav koju živi učenik izvire iz ljubavi Oca i Sina, ide od Sina ka učenicima, te u povratku od učenika ka Sinu i ka Ocu. Zatvorivši krug života i ljubavi, sve puni mirom i radošću. Radost je ono svjetlucanje punine zajedništva s Bogom koje je do sada u evanđelju po Ivanu manifestirao samo Ivan Krstitelj. Ona je bila nutarnje svjetlo i snaga kojom je nadvladavao sve teškoće te na koncu svoj život mogao zapečatiti mučeničkom smrću i tako donio obilan urod svjedočanstva za Isusa. Sada je taj horizont nadomak srcima učenika!

Postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane… Sve što je Isus govorio u ovom evanđeoskom odlomku na koncu biva stavljeno u perspektivu poslanja. Iako ovo poslanje možemo promatrati na razini života pojedinog učenika, ono ima puno šire horizonte jer poslanje se u Bibliji ne dobiva radi sebe nego radi onih kojima Bog poslanika šalje. Tako Stari zavjet Abrahamovo poslanje shvaća kao Božju inicijativu kojom izabire Abrahama i njegovu obitelj da – nakon sveopćeg potonuća u grijeh i propast – budu početak novog čovječanstva. Izraelski narod direktni je sljednik ovih obećanja. No, nije uvijek bio na visini poslanja. Stoga ovaj Isusov govor o ostajanju u Njemu dobiva posebnu nijansu ako ga promatramo u suodnosu sa prošlonedjeljnim govorom o trsu i lozama.

Kod proroka Hošee vinograd predstavlja Božji narod Izrael koji, što je više blagoslovljen od Boga, tim više svog Boga zaboravlja i priklanja se idolima. Kod Izaije vinograd je slika pomoću koje se Bog tuži na svoj narod: na Njegovu vjernost i brigu, Izrael odgovara nevjernošću i zaboravom. Psalmist stoga upućuje molitvu Bogu da pogleda s neba i obiđe svoj vinograd, da zakrili nasad što ga njegova desnica zasadi. Ovdje u Evanđelju po Ivanu čitamo odgovor na psalmistovu čežnju: sam Božji Sin postaje trs novog nasada koji će donijeti urod. On omogućuje prijelaz životnih sokova ka lozama, On je odgovor Božji čovjeku i čovjekov odgovor Bogu. Učenici koji ostanu s njime ujedinjeni u vjeri, ljubavi ičuvaju njegove riječi prelaze iz nevjernosti u vjernost, iz neplodnosti u plodnost pred Bogom, iz žalosti u radost. Novi Savez jest neraskidiv jer je sklopljen u Očevom Jedinorođencu koji je u isto vrijeme i Sin Božji i Sin čovječji. Novi Božji narod sastoji se od mladica koje izviru iz njega, napajaju se njegovim životom i zato donose plod. One su početak novog, Božjeg svijeta – svijeta u kome Bog kraljuje. U svoje učenike polaže temelje novog svijeta!