Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


V Vazmena nedjelja

Pojedinačno ili kao zajednica kršćani su neprestano pred izazovom različitih pitanja što ih čovjek postavlja sebi i drugima oko sebe. Dio smo ovoga svijeta i pravi odgovori su nam važni. Trebamo ih kako bismo i drugima mogli pružiti svjetlo. Svijet sa svojim krizama je zahtjevan. Pitamo se što nam je činiti u odnosu na ovaj i ovakav svijet? Ljudi žele imati neke sigurnosti u odnosu na ono što je pravedno i pošteno, u odnosu na ponuđene ideologije i religije koje svoja rješenja nude na oprečan način u odnosu na istinu i na ono što nije istina. Svi mi težimo za jasnim i sigurnim odgovorima. Čovjek je neprestani tragač za odgovorima, željeli bismo imati siguran put i mirnu savjest.
Tako je osjećao i apostol Toma kada je kao praktičan čovjek zapitao Isusa da mu pokaže taj put o kojem govori. Neka mu samo upre prstom da ga on dobro vidi. Tada će sve biti riješeno.
Međutim, Isus ne odgovara tako izravno kako Toma traži. On ne daje recepte. Isus ne želi rješavati probleme što nam ih život donosi onako kako to katkad mi tražimo. Primili smo stanovite sposobnosti i darove i time možemo puno toga dokučiti i ostvariti. Ono što mi možemo po darovima koje smo primili trebamo sami ispuniti.
Ipak, u vrtlogu života Isus nas ne prepušta nama samima. Međutim, tada poziva da svoj pogled upravimo na njega.
Isus nas poziva da ga slijedimo. To je prvi i najjasniji njegov odgovor. Hod za Isusom je težak i zahtjevan, ali sigurno vodi k cilju. U tom je pogledu Isus naš Put. On je prvi pošao istim putom. Isus ide uvijek ispred nas. On će nas tako i privesti do cilja, tj. dovest će nas k Ocu.
Isus je došao objaviti nam Oca. Htio je da njegovi učenici upiju u sebe neizrecivu sigurnost da im je Bog Otac. To je prva i temeljna istina našega života. To je temeljna istina Isusova života i poslanja. Zato je Isus u svojem odnosu prema Ocu naša istina. Kršćanstvo u tom pogledu nije svojevrsna ideologija ili jedan od religioznih sustava kojima se pružaju neki odgovori na životna pitanja. Kršćanstvo je u svojoj biti osoba, tj. Isus Krist u svemu onome što nam on pruža, što se od njegova života, djelovanja i riječi sačuvalo u zapisima onih koji su Isusom bili osvojeni. Zato kršćanstvo neće nikada biti teorija, nego će uvijek biti osoba. Isus je naš odgovor na sve. Na pitanja ljudi oko njega o smislu života i o načinima kako doći do punine, Isus poziva da ga se slijedi.
Isus je došao da imamo život u izobilju. Pokazao je to kroz čudesna ozdravljenja na brojnim bolesnicima, kroz brojna opraštanja svima koje je tištio teret grijeha i konačno na onih nekoliko čudesnih uskrišenja. Pred Lazarovim je grobom ustvrdio da je on uskrsnuće i život. Isus nas želi oteti tajni vječne smrti, želi da i privremenu smrt doživimo samo kao prijelaz u vječno zajedništvo s njime i s Ocem. On je zdesna Ocu da nas zagovara. U tom pogledu Isus je naš život.
Često osjećamo da je čovječanstvo ušlo u potrošački stil življenja te mu Bog postaje sve manje potreban. Mnogi nose i krive slike o Bogu. A ipak čovjek u svojoj dubini osjeća veliku potrebu da upozna pravoga Boga. To je izrečeno u molbi apostola Filipa: »Pokaži nam Oca i dosta nam je!«
Isusov je odgovor jednostavan i zahtjevan. Jednostavan je jer nas upućuje na povijesnu Isusovu osobu. Sve što nam evanđelja govore o Isusu objava je Oca. U isto vrijeme odgovor je i zahtjevan jer se Isusova pojava u svojoj vidljivosti prenosi na kršćanske zajednice. Ono što je Isus (kao odsjaj Očev) u svojoj pojavnosti u odnosu prema nama, to su kršćani pred svijetom. »Tko vas sluša, mene sluša... Tko vas prezire, mene prezire.« Kršćani su vidljiva slika uskrsnu­loga Gospodina. Ako ljudi oko nas nose u sebi krivu sliku o Bogu, možda smo za to i mi krivi, budući da, gledajući nas, ne mogu drukčije misliti o Bogu.
Današnje je evanđelje puno izazovnih pitanja
1 odgovora. Učenici pitaju, Isus odgovara. Otkrivamo u ovim tekstovima lijepih pojedinosti koje nam mogu pomoći da dublje uronimo u otajstvo sjedinjenja s Isusom. Zove nas u ovim burnim vremenima da se ne izgubimo u nemiru i brigama. Poziva nas da mu vjerujemo, da mu darujemo svoje povjerenje. Često je Isus tijekom svoga života svojom prisutnošću ili svojim riječima ulijevao ljudima mir u srce i oslobađao ih od straha. Silno su i nama danas potrebne ove Isusove riječi mira i sigurnosti. Razlog za mir i pobjedu nad strahom i strepnjom je jednostavno Isusova prisut­nost u našoj sredini. On je i sada među nama, u ovom času na osobit način, jer se kod svake mise ostvaruje jedinstveno Isusovo obećanje da je s nama u sve dane do svršetka svijeta i da je ondje gdje su njegovi učenici sabrani u njegovo ime. Neka i s nedjeljne mise prostruji našim bićem sigurnost i mir, a Isusove riječi neka nam učvrste vjeru da nismo sami i da će pobijediti onaj koji i nama danas govori da je naš Put i Istina i Život.

Mjesto se nalazi kod Oca, put je Krist

(Iz rasprave O prednosti smrti svetoga Ambrozija, biskupa)

Bez straha hrlimo k svojemu Otkupitelju, Isusu, neustrašivo hrlimo k sastanku svetila, zboru pravednika. Poći ćemo, naime, k svojim očima, ići ćemo k učiteljima naše vjere. Makar nam nedostajala djela, neka nam vjera pomogne, neka se ispuni obećano. Gospodin će svima biti svjetlost. Pravo će svjetlo, što prosvjetljuje svakoga čovjeka, sjati svima. Poći ćemo onamo gdje je Gospodin Isus pripravio stanove svojim slugama da bismo bili ondje gdje je i on. Tako je on htio. Da stanovi postoje, čuj što kaže: »U kući mog Oca ima mnogo stanova.« Daje to njegova volja, veli riječima: »Ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja« (Iv 14,2-3).
Možda ćeš reći: To je govorio samo učenicima, jedino je njima obećao mnoge stanove. Zar  ih je, dakle, priredio isključivo za jedanaestoricu? A što je s onim: Doći će sa svih strana i smjestiti se u Božje kraljevstvo? Kada Krist hoće, znači da je to učinio. Napokon. pokazao je put i mjesto jer kaže: »Kamo idem, znate, i moj put znate« (Iv 14,4). Mjesto se nalazi kod Oca, put je Krist, kao što sam veli: »Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni« <Iv 14,2-3).
Stupimo na taj put, držimo se istine, slijedimo život. To je put koji dovodi, istina koja utvrđuje, život koji nam se daje. Da bismo znali njegovu pravu volju, kasnije je nadodao: »Oče! Hoću da i oni koje si dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: neka gledaju moju slavu« (Iv 17,24). »Oče«; to ponavljanje imena znači potvrđivnje  kao: »Abrahame, Abrahame« (Post 22,1) ili drugdje: »Ja sam, ja i koji ništim tvoju nepravednost« (Iz 43,25). Lijepo je da ono što gore obećao ovdje zahtijeva. Budući da je prije obećao te potom zahtijevao, a nije prije zahtijevao i onda obećao, znači daje obećao kao gospodar dara, svjestan svoje vlasti. Zahtijevao je od Oca kao tumlač njegove dobrote. Prije je obećao da mu spoznaš vlast; naknadio je zahtijevao da razumiješ njegovu ljubav. Nije prije zahtijevao i tad a obećao, kako se ne bi činilo da je obećao što je izmolio, nego da je izvršio što je obećao. I ne misli daje suvišno što je zahtijevao jer  time za tebe izražava zajedništvo s Očevom voljom. U tome je znak jedinstva, a ne porast moći.
Idem za tobom, Gospodine Isuse; daj da te pozvani slijedimo jer bez tebe se nitko ne uspinje. Ta ti si put, istina i život, mogućnost, vjernost, nagrada. Primi svoje kao put, ojačaj ih kao istina, oživi kao život.

Put, istina i život

Gospodine Isuse, danas ti zahvaljujem za tvoju nesebičnu objavu Oca. Otkrivaš nam tajne božanske ljubavi, božanskog Srca. U kući Oca tvojega ima mnogo stanova. Da, Isuse, u kući, u domu, u mjestu gdje Otac prebiva. Zar to nije upravo dom njegove slave, dom njegova Srca? Jer, što ili tko može obuhvatiti Boga?
Isuse, kad si htio postati čovjekom nastanio si se među nama, tj. u srcu žene, svoje majke, koja je imala toliko ljubavi daje bilo dovoljno da se pod tim srcem ugodno osjećaš. Jedini stan tebe dostojan je upravo to srce koje je znalo ljubiti. Dok nama govoriš, Gospodine, o pozivu da slušamo i vršimo volju nebeskoga Oca, onda nam otkrivaš da ćeš nagraditi svakoga tko tebe sluša i vrši volju nebeskoga Oca: »K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti« (Iv 14,23). Obećavaš svoju prisutnost, tj. svoje obitavanje u onome koji ti omili vršenjem volje nebes­koga Oca. U kući Oca tvojega ima mnogo stanova. Da, Isuse, mnogo mjesta ima u kući Oca tvoga, tj. u njegovu Srcu, u dubinama, u tajanstvenoj ljubavi tvoga Oca. Ima dovoljno mjesta za svakoga, ima dovoljno prostora za sve ljude. To je Srce najprije u potpunosti razotkriveno tebi kao Sinu. A ti dijeliš ljubav svoga nebeskog Oca s nama, ti nam daješ udio na toj ljubavi i zato ideš da nam pripraviš mjesto.
Hvala ti, Isuse, što si nam pripravio mjesto. Hvala ti što si u domu nebeskog Oca otkrio prostore ljubavi prema nama. Divno je znati da nas netko ljubi, divno je znati da netko ima za nas vremena, divno je osjetiti da sam nekome uvijek dobro došao. A meni i svima nama govoriš: »U kuću moga nebeskog Ocadobrosi došao. To je tvoj dom,to je stan koji itebi pripada. Dođi u taj dom, jer je sve učinjeno da ga zaposjedneš.«
Hvala ti, Isuse, za taj divan dom, za tu sigurnost, za mir. Hvala ti, Isuse, što si nam ti i Put, što smijemo kročiti tim putom, što si nam utro stazu do Srca nebeskoga Oca. Hvala ti što nam se otkrivaš kao Put kojim hodimo u život. Da, Isuse, samo po tebi dolazimo k Ocu, k cilju života, k sreći.
Isuse, tako smo dugo skupa, a katkad izgleda kao da te tako malo poznamo. Kao da te ni mi ozbiljno i pažljivo ne slušamo i prečujemo najvažnije sadržaje tvojih riječi. I nama prigovaraš kao i Filipu, dovoljno je da vidimo tebe, da čujemo tebe i Otac će nam biti jasniji, bliži, prisutniji. Otkrij nam se i danas i da zajedništvo s tobom ostane vječno i trajno, a onda da skupa s tobom možemo jednom doći ondje gdje je tvoj Otac. Nastanite se sada ti i Otac milosno u meni da bih se ja jednom u vječnosti s tobom nastanio u njemu.

 



 


 

 
 
Untitled Document