Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


V korizmena nedjelja

Isus — Gospodar života i smrti

Molim za milost: da čvrsto vjerujem u Isusa Krista koji je pobjednik nad smrću!

Lazarove sestre poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak..., ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«

Isus je u okolici Jeruzalema kad stiže k njemu vijest da mu je prijatelj bolestan i da ga zovu. Cesto je i rado navraćao u Betaniju, gdje su bili njegovi prijatelji. Sv. Ivan je dobro znao što je to prijateljstvo i Isusova ljubav kad jednostavno kaže da je Isus ljubio Lazara i njegove sestre. Isus se ugodno osjećao u njihovoj kud. Onamo je mogao doći kad god je htio. Oni su bili njegovi učenici, iako ga nisu slijedili po Palestini. Gospodine, hvala ti što si imao prijatelje kojima si rado navraćao. To su ti bili dragi ljudi. Osjećao si da te vole i da si im drag. I ja želim da mi budeš prijatelj. Hoćeš li ti mene izabrati za svoga prijatelja? Ti si to već učinio kad si svoj život dao za mene. Pomozi mi, Gospodine, da budem drugima prijatelj i da poštujem i volim svoje prijatelje. Ovdje te posebno molim za njih.

Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret... Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.«

Evo bolnog susreta. Isus nije odmah otišao u Betaniju kad su ga pozvali. To je pomalo neobično. Zapravo, tu pokazuje da u svemu želi vršiti volju svoga Oca, a ne odgovarati na osjećaje ljudi pa makar to bili i njegovi najbolji prijatelji. Tu nas uči da vjerujemo u njega i u trenutcima boli, razočaranja i same smrti. Pred nama su izvanredan susret i dijalog. Isus potiče Martu da vjeruje unatoč svemu. Usprkos smrti koja se čini pobjednicom.

Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji...« Nato Isus, sav potresen, upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«

Ovo je vrhunac dijaloga. Pred smrću se zaustavlja svaki naš govor. Tu samo Isus ima pravo govoriti. Zato je svaki naš govor o smrti mucav i nedorečen. Svi stojimo u strahu i neznanju pred enigmom smrti. Zato izbjegavaju govoriti o njoj. Udaljili smo je iz svakodnevnog života i protjerali u bolnice i zatvorili u staračke domove. Neugodna je i straši nas. Nemamo dovoljno vjere da se suočimo s njom. A tako smo sretni i utješeni kada susretnemo ljude koji joj idu vjernički ususret, otvorenim očima i u njoj gledaju jednostavni prijelaz Ocu. Sto čovjek više vjeruje, time se iskrenije i hrabrije susreće sa smrću.

Isus, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.«

Isus je zaplakao nad svojim prijateljem Lazarom. Suze su katkad jedini način naše komunikacije. I one govore više od svake riječi. Isus suosjeća s bolju i žalošću Lazarovih sestara. Tu je pokazao koliko je volio Lazara, Martu i Mariju. Ali s punim povjerenjem izriče svoju zahvalnu molitvu Ocu s kojim zajedno izvodi djelo pobjede nad smrću.

Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Zidovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Gospodine, nisi ništa rekao Lazaru. Jednostavno ga vraćaš u život i pokazuješ da si doista uskrsnuće i život, da si Gospodar života i smrti. Pokazao si vlast nad našim najljućim i posljednjim neprijateljem — smrću. S tom sviješću, vjerom i molitvom idem lakše ususret svojoj smrti. A dok živim, pomozi mi da obnavljam svoj duhovni život. Da u ovim, korizmenim danima oživi u meni snaga tvoga duha, uskrsnog i pobjednog. Vjerujem da si uskrsnuće i život. Vjerujem da me čekaš na drugoj obali i da ćeš me uvesti u život vječni.

Mirko Nikolić

Lazarovom smrti, uskrsnu vjera učenika

Iv 11 1-45

Lazar, vrativši se iz podzemlja, dolazi nam u susret da nas izgled njegova uskrsnuća nauči kao se svladava smrt. Prije nego što proniknemo uzvišenost te zbilje, promotrimo vanjski izgled njegova uskrsnuća jer tu vidimo čudo nad čudesima, tu gledamo moć nad svim moćima i divotu nad svim divotama.
Gospodin je uskrisio kćr Jaira, predstojnika sinagoge, ali je preminuloj tako povratio život da je podzemlje - ne primjetivši je - očuvalo svoje pravo. Uskrisio je i jedinca u majke, ali tako da je zaustavio mrtvačku povorku; preusmjerivši ukop zaustavio je raspadanje i spriječio mrtvački zadah; mrtvacu je život vratio prije nego je potpao pod sva prava smrti. Međutim, ono što se zbilo s Lazarom, posve je zasebno. Njegova smrt i njegovo uskrsnuće nema ništa zajedničko s navedenim slučajevima. Na njemu je smrt ispunila svu svoju moć. Vrativši se iz podzemlja Lazar je na neki način navijestio otajstvo Gospodinova uskrsnuća. Krist se kao Gospodar vratio poslije tri dana, a Lazar je kao sluga pozvan nakon četiri dana. No da bismo dokazali što rekosmo, promotrimo neke pojedinosti iz evanđeoskog ulomaka.

Njegove sestre poručuju Isusu: "Gospodine, onaj kojeg ljubiš, bolestan je". Tim riječima potiču njegovu naklonost, pozivaju se na ljubav, navaljuju na odanost, prijateljstvom nastoje otkloniti svaku nevolju. No Kristu je više stalo da savlada smrt, nego da udalji bolest. Njegova ljubav nije išla za tim da ljubljenoga ozdravi, već da ga vrati iz podzemlja. Stoga ljubljenome nije pripravio lijek, nego odmah slavu uskrsnuća.
"Kada je čuo za njegovu bolest, osta još dva dana u onomu mjestu". Vidite kako smtri prepusta prostor za djelovanje, grobu daje slobodu i raspadanju dopušta da započne.. Ništa ne uskraćuje truleži. Podzemlju dopušta da ugrabi, odvuče i drži. Jednom riječi, tako postupa da potpuno ugine svako ljudsko ufanje i nastupi sva moć zemaljske beznadnosti. Time postaje jasno da je ono što će učiniti božansko djelo, a ne ljudsko.

Tako dugo ostaje u mjestu gdje se našao čekajući smrt kako bi sam mogao oglasiti da je Lazar mrtav i reći da ide k njemu. " Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje". Zar je to ljubav? Krist se veselio, ali "i to poradi vas". Zašto poradi vas? Jer je u Lazarevoj smrti i uskrsnuću predoznačena savršena slika Gospodinove smrti i uskrsnuća. Što se uskoro imalo dogoditi Gospodinu, već se zbilo sluzi. Lazarova je, dakle, smrt bila nužna da s ukopanim Lazarom uskrsne iz groba i vjera učenika.

sv. Petar Krizolog

 

 
 
Untitled Document