Pratite nas na


 

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player



33. Nedjelja kroz godinu

Neka Božja njiva u vama ne bude besplodna. Opet prozelenite, ozrnite, dozrijete. Onaj koji vas je posijao želi žeti klasje a ne trnje.
(sv. Augustin)


Radost s Bogom!

Molim za milost: da hrabro surađujem s darovima koje mi je Bog dao i da donesem svoj plod!
Reče Isus: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan — svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet... stekne drugih pet... onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.
Ovo je zadnja parabola u kojoj Isus pripovijeda o kraju vremena. Uskoro će nastupiti muka. Isus odlazi i povjerava svojim prijateljima veliku odgovornost za Radosnu vijest. Čovječanstvo je poput ovih slugu kojima gospodar povjerava izvanredno veliku odgovornost U prispodobi uočavamo dvije dimenzije. Najprije, to je pozitivna dimenzija koja ističe Božji plan i projekt sa svakim čovjekom. Svatko je dobio određene sposobnosti. U paraboli se radi o neizmjernom bogatstvu. Jedan talent je pravo malo bogatstvo. Bio je jednak plaći od šest tisuća radnih dana. Bog ima povjerenja u ljude. Isus kaže: »Dade im svoj imetak!« Svatko je dobio dovoljno. Gospodine, hvala ti što si nas stvorio tako različite. Hvala što svatko ima svoje sposobnosti. Najvrijedniji je talent naše osobnosti, naše različitosti koji donosimo jedni drugima. Nismo isti. Svaka je osobo doista jedinstvena. Hvala ti što u tvojim očima svi imamo jednaku vrijednost. Sve nas voliš svojom snažnom ljubavlju. Po-mozi nam da ozbiljno shvatimo svoje darove i da ih dobro iskoristimo. Neka budu za naše dobro i na ko­rist drugih ljudi. Pomozi nam da ne budemo jedni drugima zavidni i da se ne uspoređujemo jedni s drugima. Da ne mislimo da naš susjed ima više i bolje, da si nas zapostavio i da ne misliš na nas.
Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj stoje primio pet talenata i donese drugih pet... Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ču te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!' Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru... Evo, druga sam dva talenta stekao!' Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo... Uđi u radost gospodara svoga.'
Isus upozorava na dugu odsutnost gospodara. Da, Bog nas pušta da radimo i da se ostvarujemo. Ne želi biti nad nama kao neki učitelj koji je trajno za leđima svojih učenika. Diskretan je i nenametljiv. Kaže: »Radite i umnožite svoje talente. Budite aktivni. Budite zauzeti za svoju braću i sestre.« I jednog dana događa se susret. Treba podnijeti izvješće. Gospodar se pokazuje izvanredno zahvalnim. Svakoga koji je surađivao i radio s onim što mu je bilo povjereno uvodi u svoju radost i veselje. Gospodine, želim biti aktivan i surađivati s darovima koje si mi dao. Da se ne ulijenim i da zbog tvoje odsutnosti ne smetnem s uma brigu za rad na sebi i svojoj duhovnoj izgradnji. Da svoje talente umnožim i na kraju čujem utješne i radosne riječi kojima me zoveš da uniđem u tvoju radost.
A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni... Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'
Druga dimenzija parabole je njezina strahovita zahtjevnost koju ne smijemo zanemariti i preskočiti. Bog uzima ozbiljno našu slobodu i ne poigrava se s nama. Bog je također naš sudac. Njegov sud se upravo tiče naše odgovornosti za ono što nam je povjerio. Ne možemo se sakriti u masu. Svoju odgo­vornost moramo preuzeti na sebe. Kad Bog ima u nas povjerenja i mi trebamo imati povjerenja u njega. Ovaj treći sluga jako je svjestan onoga što je učinio i drsko se ispričava. Svjesno je odabrao ono što je učinio: sakrio je svoj talent. Tako je samoga sebe osudio. Zakopati talent znači biti opsjednut sigurnošću i nastojati izbjeći svaki rizik Vjera i život su rizik Treba izvesti na pučinu.
Gospodine, da se ne bojim uložiti sve što imam. Ti si sa mnom. Da ne strahujem pred rizikom i da se ne zatvaram u sigurnost u kojoj se ništa ne događa.
'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."'
Iz nedjelje u nedjelju Isus inzistira da budemo spremni na njegov dolazak. Svaki dan trebamo biti spremni. Može se život upropastiti. Može biti beskoristan.
Gospodine, očuvaj nas od nespremnosti. Ne dopusti da sami sebe upropastimo neradom i strahom. Naprotiv, pomozi nam da se radosno i spremno uključimo u ostvarivanje tvoga plana i dolasku tvoga Kraljevstva.
Mirko Nikolić


TALENTI SU DAROVI LJUBAVI

Mt 25, 14-30

Vjerujem, Isuse, da si ti taj čovjek koji odlazi na put i dijeli talente. Ti si ostvario svoje spasiteljsko djelo ljubavi, ispunio si Očevu volju. Sada odlaziš Ocu da bi se o svršetku svijeta vratio nama u susret i poveo nas onamo gdje si ti. Vjerujem, Isuse, da je riječ o tvojim talentima spasenja, ljubavi, darovanog života, prolivene krvi. To su talenti koje povjeravaš svojoj Crkvi, talenti koje povjeravaš svakome od nas u sakramentima vjere i po drugim susretima s tobom u vjeri Crkve. To su darovi koje želiš umažati na dobro Crkve i na dobro čitavog svijeta. I sigurno je u redu što o svom drugom dolasku očekuješ plodove tih talenata, tih darova koje si poverio svojoj Crkvi.
Daješ svakome po njegovoj sposobnosti. Vidim, Isuse, da poznaješ svoje sluge i da mudro raspoređuješ svoje darove, svoje talente. Ali, isto tako vidim, Isuse, da svakome daješ koliko može nositi, koliko može podnijeti. Jasno mi je da svakome daješ dovoljno i da se nitko ne mora tužiti da mu je premalo u okvirima njegova ljudskog života. Nije na meni, Isuse, razmišljati zašto si nekome dao pet, nekome dva, a jednome samo jedan talenat. Jednostavno znam da je svatko dobio dovoljno. Čak je razlika između onoga s pet i onoga s dva talenta veća negoli razlika između onih s dva i onoga poslijednjeg s jednim talentom. A ipak prvi i drugi primili su istu nagradu, pohvaljeni su da su dobro raspolagali povjerenim blagom. Ispunili su svoj zadatak i udvostručili su dar koji im je povjeren. Nisu bojažljivo i škrto zakopali svoje talente da ti mogu vratiti što je tvoje, da ti mogu vratiti dug, da nemaju na savjesti teret nepravde, nego su rasipno stavili u službu tvoje talente da bi na kraju osjetili da se isplatilo riskirati u ljubavi i predanju i udvostručiti tvoje talente.
Zadnji ti vraća što je tvoje. On ti nema ništa dati od svoga srca, od svog života. Vraća ti dug, ali ti ne otkriva ljubav. Zadnji ispunjava pravednost književnika i farizeja, ali nema tvoje, nove evanđeoske pravednosti. Ne pozna zakone ljubavi, ne otvara se riziku predanja. On ne zna za radost žrtve i sebedarja. Zato tako oštra reakcija gospodara. Jer, ako talenti nisu drugo do slika darova Božjih, milosti Očeve, ljubavi Sina Božjega, onda je čudno što ti darovi ne nailaze na odgovor ljubavi u srcu i u duši svakoga tko je njima obdaren. Samim tim činom darovi se udvostručuju jer je u logici ljubavi nemogujće ostati na istom stupnju i zaustaviti žar koga vode ne mogu potopiti. Ljubav zna samo za rast izrečen u krilatici: " Volim te više nego jučer, a manje nego sutra!" I Bog očekuje takvu novu, udvostručenu ljubav!

Fra Zvjezdan Linić