XXXIII nedjelja kroz godinu

 

Sud nad hramom

Lk 21, 5-19

Evanđelje upozorava da se i vjernička zajednica u svom povijesnom hodu može opteretiti neistinom i prividom koji neće opstati pred Božjim sudom. U svetom gradu Jeruzalemu blistao je Hram. Bog ga je htio i vjernici su ga voljeli te su ga obasjali dragocijenim darovima. No, u Isusovo doba taj Hram zajedno sa svojim svećenstvom nije više toliko služio vjeri naroda koliko društvenoj sigurnosti i blagostanju svećeničkog staleža. Bez obzira koliko su oni toga bili izričito svjesni, važnije im je bilo sačuvati svoje staleške povlastice, svoj ugled, svoju važnost u državi, sjaj bogoštovlja i stanovitu sakralnost poretka - nego u Božje ime zauzimati se za slobodu, prava i dostojanstvo svake ljudske osobe, osobito ugroženih. Pokazalo se da takav Hram ne služi Bogu nego nastoji Boga nadomjestiti. Stoga ga Bog prepušta rušenju, a svoje prave svjedoke šalje da protiv njega svjedoče. Sudeći tim svjedocima, korumpirana duhovna i svjetovna vlast sudi sama sebi te mora propasti da se po Božjem naumu nastavi rast čovječnosti kojoj pripada vječnost.

Živko Kustić