Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


28. NEDJELJA KROZ GODINU

"Jedno" koje nam nedostaje

"Što trebam činiti da baštinim život vječni?", molio te, Gospodine, bogati mladić klečeći pred tobom.
Mladić, vrijedan divljenja: obdržavao je sve zapovijedi, bio vjeran tvojoj riječi, čak je i klečao ponizno pred tobom.
Vjerovao je srcem, mišlju, i spoznao da to ne bijaše dovoljno. Zato traži ono što treba činiti.
Ali za to ne bijaše spreman. Nije imao snage ostaviti sve, dati sve drugima da bi imao tebe. Dao je veću cijenu životu, nego tebi. I ode žalostan.

Rasvijetli nas, Gospodine, svojm mudrošću da spoznamo kako posjedovanje bez slobode darivanja prijeti radost i zatvara srce.

Daj nam odvažnosti za ono jedno što nam nedostaje:
Biti slobodni od svega kako bismo bili slobodni potpuno, za tebe. Amen.


AKO ŽELIŠ PUNINU

Mk 10, 17-30

Lik bogatog mladića iz evanđelja uvijek je izazov. Današnji Sveti Otac iskoristio je tu zgodu za bogatu poruku mladima. Ovaj susret može svakome nešto progovoriti. Bogati mladić ima svega, a ipak nije sretan. Srce mu žudi za nečim što je više od onoga što već posjeduje, želi život, privuklo ga je ono što primjećuje kod Isusa. Privlači ga Isusov način života, njegov mir i sigurnost, njegova jasnoća. Vjeruje da i njemu Isus može pružiti isto takav obrazac sretnog i ispunjenog života.
Pomislimo na mnoge u ovom našem svijetu. Osobito na mlade. Ljudi imaju svega, a ipak im život nije postao kvalitetniji. Nisu sretniji. Mladi su na osobit način gladni te sreće, punine života. Tragaju za životom na sve strane. Često u različitim jeftinim i brzim užicima, u zabavama i razonodama, neki čak i u porocima koji duboko otuđuju ljudsku osobu. A sve to u želji da se naužiju života, da žive do sitosti.
Tu čežnju za životom usadio je u čovjeka sam Stvoritelj. Odatle i duboka sigurnost da mora postojati način da čovjek postigne taj cilj, život u punini. Tako je to osjetio i ovaj mladić iz evanđelja, tako to osjeća svatko od nas, kako mladi, tako i stariji. Bogatstvo, standard, novac i si. nikako ne mogu utažiti tu našu žeđ za pravim životom.
Isus može. To osjećaju oni koji su krenuli za njim, to osjeća i mladić koji zaustavlja Isusa tim pitanjem. Isus mu daje odgovor. Najprije je važno poštivati Božje zapovijedi. Bog je u čovjeka usadio moralni zakon. To je pravilo života. Tako je jasno iz Isusova evanđeoskog odgovora da su Božje zapovijedi čovjeku dane zato da bi čovjek živio, da bi sačuvao svoj život od samouništenja, od potpunog promašaja sm­sla života. Bog nije izdao svoje zapovijedi zato da čovjeka sputa, da ga zarobi, da mu oduzme slobodu, ili čak zato da sačuva svoju vlast i autoritet nad njim. To je jedna od temeljnih zabluda pojedinca i čovječanstva. To je prisutno od prvoga, istočnog grijeha: negativistički odnos prema Božjim zapovijedima. Međutim, očito je da je Bog utkao svoj zakon u čovjeka zato da bi čovjek živio, da bi dobro i dugo živio. Svojim zakonom Bog razotkriva ljubav prema čovjeku.
Ovaj je mladić obdržavao Božje zapovijedi od svoje mladosti. Kako je to dragocjen podatak, kako mu i na tome možemo zavidjeti. Jer mi to nismo činili od svoje mladosti, niti smo bili vjerni Božjem zakonu. U našem životu ima toliko prekršaja. Nisu li svi naši ispiti savjesti tako tijesno povezani s Deset Božjih zapovijedi i ne otkrivamo li na taj način kako nas gotovo svaka zapovijed pogađa i prekorava?
Usprkos tome mladić nije bio zadovoljan. Imao je svega, bio je bogat. Čuvao je vjerno i ustrajno Božje zapovijedi. A ipak Isus ustanovljuje da mu još nešto nedostaje. I to čak ono što je bitno za potpunu sreću, za potpuni smisao života. To više nije zakon, nije slovo zakona, nije svijest o vlastitoj čistoći i bezgrešnosti. Ovdje je sada riječ o Isusu, o osobi, o životnom opredjeljenju. Riječ je o ljubavi. Isus se kao Spasitelj i Otkupitelj nudi čovjeku i traži od njega potpuno povjerenje, potpuno opredjeljenje. On je sam ljubio dokraja, darovao je sebe za čovjeka i izaziva čovjeka na isto takvo sebedarje i povjerenje. Isus postaje pravilom života, zakonom ljubavi. Hod za njim ispunja svakoga potpunim mirom, srećom, smislom života. To je život što ga Isus živi, istina koju Isus naviješta! Zato je Isus kao osoba naš put do cilja, do smisla. U tom opredjeljenju očito je da Isus zahtijeva spremnost žrtvovati sve, odreći se svega da on bude prvi, iznad svega, u svemu. Tko nije na takav način spreman krenuti za Isusom neće nikada osjetiti puninu života, neće nikada osjetiti sreću svog vjerskog opredjeljenja u susretu sa živim Gospodinom, u susretu s Isusom.
Mladić je otišao žalostan. Bilo mu je teško odreći se svog imetka. I mi čeznemo za životom, za srećom, za standardom, za bogatstvom, za novcem, za slobodom! Sve to u želji za punim životom. Teško nam se toga odreći. Isus i nas poziva najprije na poštivanje zakona. A prema evanđelju, za kršćane, za vjernike Novoga zavjeta, temeljni zakon je sama osoba Isusa Krista. On je naš Put, Istina i Život.
Ali ako je ta čežnja tako duboka, tako velika, tako jaka kao što pokazuje i sadašnja situacija u našoj domovini: čežnja za životom dostojnim čovjeka, za životom u slobodi i pravednosti, onda ne zaboravimo da je pred svima nama vjernicima Isus kao izazov i poziv: "Dođi i slijedi me!" Isus kao provjera: "Jesam li ti najvažniji, ispred svega?" Isus koji je sebe dao za sve nas i koji nas sigurno neće razočarati u našim iščekivanjima niti prevariti u svojim obećanjima. Danas smo pozvani da se opet opredijelimo za Isusa i da ne mirujemo dok susret s njima ne osmisli sve nađe čežnje, svako trpljenje, svaku žrtvu.

Fra Zvjezdan Linić

 

 

 

 
Untitled Document