Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


XXVII nedjelja kroz godinu

Sve je milost

U ovoj prispodobi Isus vjerojatno govori protiv farizeja. Oni su se znali pred Gospodi-nom hvaliti svojim zaslugama i uspoređivati se s drugima koji nemaju takvih zasluga. Oni su mislili da su jako zadužili Boga svojim dobrim djelima i ispravnim ponašanjem. Oni su pomišljali da su zaslužili nebo. Ipak, nije isključeno da Luka donosi ovaj ulomak i kao poruku apostolskoj Crkvi. Već je tada bilo velikih misionara, silnih uspjeha u naviještanju Riječi. Radosna se vijest proširila čudesno brzo po cijelom tada poznatom svijetu. Možda su neki navjestitelji imali stanovite napasti da u nekim zajednicama traže veći ugled zbog svojih zasluga. A možda su neki mislili da su i pred Bogom zaslužili bolji položaj. Da se isključe takve napasti Isus i nama upućuje ovu prispodobu. Apostolski posao je već jedinstvena milost i dar. Odlikovani smo i obdareni mogućnošću da živimo čisto i pošteno i da poslužimo Evanđelju.
Iz te perspektive sigurno se ovo evanđelje može primijeniti na službenike Riječi Božje. Sveti Pavao će ovu prispodobu duboko osobno pretočiti u vlastiti stav. Svjedoči za sebe: "Milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom" (1 Kor 15,10).
U prispodobi se Isus služi slikom onog vremena. Vjerojatno je ovdje riječ o pravom robu, a ne o sluzi u hebrejskom mentalitetu. Sluga ima neka prava i zahtjeve, međutim, rob je potpuno ovisan o milosti gospodara i dužan je bez ikakvih uvjeta raditi i služiti. Rob nema nikakvih prava. U svjetlu te činjenice logično je da gospodar očekuje od roba koji je cijeli dan radio da ga i navečer poslužuje, a ne da zahtijeva ili očekuje plaću ili nagradu. Krutost ove slike dade se razumjeti iz života onoga vremena. Međutim, poruka je važna.
Farizeji su očekivali nagradu. Misle da im je Bog dužnik. Isusov se učenik ne smije tako ponašati. Pred Bogom smo uvijek oni koji primaju. Sve nas je njegova milost pretekla.
Ne bi bilo dobro da ostane u nama slika Boga kao apsolutnog Gospodara, dalekog od svojih. Isus uzima sliku iz svog vremena da lakše istakne temeljnu poruku. Riječ je o nama, a ne o Bogu. Slika se tiče nas u našem nastojanju da vjerno služimo Evanđelju, Božjoj riječi. Na drugim mjestima Novog zavjeta imamo dovoljno tekstova koji govore o Bogu koji je dobar, koji je Otac, koji prašta, koji ljubi. Prema tome, Bog sigurno nije neki strahovladar, kako bi se moglo pomisliti kad bi se riječi iz današnje slike primijenile na Boga.
Međutim, potrebno je razmišljati i o drugim porukama. Jedna od poruka ove prispodobe je lekcija o molitvi. Postoji naime opasnost u našem radu, osobito u nastojanju u službi zajednice, u bogoslužju Crkve, da smatramo da sve to činimo za Boga, da je to rad u njegovu vinogradu. Prema tome, i to je molitva, kako vole neki naglašavati. Događa se onda da neki, zbog svojeg rada i velikih zauzetosti zanemare osobnu molitvu. Možda bi se u tom pogledu mogla shvatiti Isusova poruka. Postoji u duhovnom životu velika razlika između onoga "raditi cijeli dan u polju gospodara" i "navečer osobno poslužiti gospodara". Čitav naš život bi zapravo trebao biti neprestan rad u Gospodarevu vinogradu, tj. pošten rad Božjih slugu oko dobra, a time i oko kraljevstva Božjega. Međutim, u svemu tome nam je prevažna i osobna dimenzija susreta s Gospodarom. To je rečeno u slici "pripasati se i poslužiti mi za stolom". To je molitva. To je osobni susret. Bez toga se istinski ne može služiti Gospodaru. I naš cjelodnevni rad postat će isprazna muka bez ovih osobnih susreta koji nam omogućuju da Gospodara doživimo kao onoga za koga je vrijedno i život svoj dati.

fra Zvjezdan Linić


Gospodine, moram ti priznati da me malo smeta sadržaj ove prispodobe. Ne ide mi u glavu. Kako možeš uspoređivati dobrog Boga i nebeskog Oca s ovim bogatim gospodarom koji tako bezosjećajno želi da ga sluga, koji je već cijeli dan za njega mukotrpno radio, još i poslužuje kao nekog velikog princa i koji, umjesto da mu bude zahvalan, svoga slugu tretira kao nekog beskorisnog i bezvrijednog čovjeka? Oprosti mi, Gospodine, ali ja nikako ne mogu tebe ni Oca uspoređivati s tim gospodarom. Njemu ti uopće nisi sličan. Moram priznati date ne razumijem.
"Dijete moje, povezi moje riječi sa svim drugim što sam rekao. Toliko sam puta govorio o svom Ocu, o njegovoj dobroti i milosrđu. Vjerujem da je to dovoljno da u sebi nosiš uvjerenje da se on ne odnosi prema ljudima kao prema najamnicima ili robovima. Nikada ne zaboravi da je Bog Otac i da te neizrecivo ljubi.
Međutim, u svakom od vas drijema i mali farizej. Poput njih i vama se može dogoditi da povjerujete da imate pravo na Boga i na mirnu i osiguranu budućnost poradi velikih religioznih napora i zasluga. Tako se često i vama dogodi da pomislite da ste Boga zadužili svojim djelima i da vam njegova ljubav pripada po pravu.
Ne zaboravi! Ni vlastitim dobrim djelima, pa ni vrhunskim krepostima, nećete nikada zaraditi onaj život i spasenje koje vam je moj Otac podijelio iz čiste dobrote i darežljivosti. To je jedinstveni dar koji se ne može zaraditi.

Sve je to čisti dar. Sve je milost. Biti kao dijete koje se osjeća prihvaćeno i koje sve prima od svog oca i svoje majke nije poniženje ili znak manje vrijednosti. To je radost ljubljenog djeteta i radost što i ono može isto tako ljubiti bez računice

Fra Zvjezdan Linić

 
 
Untitled Document