Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


XXVI NEDJELJA KROZ GODINU

Mogu promijeniti svoje ponašanje...

(Mt 21, 28-32)

Molim za milost: da vjerujem kako mogu promijeniti svoje negativne stavove!

Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: »A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode.

Evo još jedne pripovijesti koju Isus iznosi iz svoga blaga i koja svakog od nas propituje. Isus meni osobno postavlja pitanje: »A što ti se čini? Sto ti misliš o ovome? Gdje si ti tu?« Tu su dvojica sinova i svatko se može pronaći u jednome od njih. Koji put misli­mo za neke ljude da su nepopravljivi i izgubljeni za sve ono što je dobro i plemenito. Možda smo katkad i prema sebi pesimistični i mislimo da ne možemo uspjeti i da nema nade za nas. Zato je ova pripovijest optimistična, ali i upozoravajuća. Sve se može okrenuti i završiti drukčije nego što smo planirali i mislili. Postoji ono što govorimo i ono što činimo. Ima ono što bismo htjeli učiniti i samo ostanemo kod pustih želja. Jedno je jasno: pred Bogom vrijedi samo ono što je istinsko i učinjeno. Ne vrijede pusta obećanja, ni kule od karata ako ostanemo skrštenih ruku. Jednako tako, uvijek je pred nama mogućnost da promijenimo svoj kurs kretanja i da se osobno mijenjamo. Tako je upravo bilo s prvim sinom.
Ovaj prvi je, barem se tako čini, tvrdoglav i svojeglav. Njegova primarna reakcija je odbijanje. Ne, ne želi ići. Možda je imao neki svoj plan toga dana i sad mu otac brka njegov program. Zato tako žustro i ne­promišljeno reagira. Međutim, kada se malo smirio i pogledao što je bolje, ispravnije i potrebnije, mijenja svoju odluku i prihvaća ono što je otac molio. Tu pokazuje svoju pravu veličinu i da ima zlatno srce koje u dubini drugačije promišlja od svojih površnih re­akcija i spremno se mijenjati i udovoljiti svome ocu.

Gospodine, pomozi mi da ne promatram ljude samo kroz njihove prve i burne reakcije. Ti nas ne gledaš u našoj krutosti i zatvorenosti što koji put znamo pokazati u svojim reakcijama i stilu života. Uvijek ostavljaš pred nama otvorena vrata i pružaš nadu koja nam daje novu priliku. Toliko puta sam ti rekao »Ne« i u tome ustrajavao, a ti me nisi ostavljao nego si se nadao da ću promijeniti svoj stav. Hvala ti na strpljivosti i pruženoj novoj mogućnosti. Pomozi mi da nikad ne zaboravim kako se uvijek mogu pro­mijeniti, da mogu okrenuti smjer svoga puta i tebi se vratiti.

Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: »Onaj prvi.«
Evo sasvim drukčijeg postupka. Sin spremno odgovara na očevu želju, ali ne uspijeva svladati otpor koji je u njemu i ne odlazi. To su slatkorječivi ljudi koji su spremni »uvijek priskočiti«, koji se »uvijek žrtvuju«, koji su »stalno na raspolaganju«, a ustvari ih nigdje nema. Puni su »slatkih riječi« i obećanja koja rijetko ili nikad ne ostvaruju. Isus nam ovom prispodobom želi reći da se vječni život ostvaruje u ovom vremenitom životu. Svakome je od nas rečeno: Sinko, hajde danas na posao u vinograd! Kao što ova dva sinu nisu prosuđivana po riječima kojima su obećali, nego po crnima koje su ostvarili, tako ćemo i mi biti prosuđeni.
Gospodine, nosim u sebi mentalitet i ovog drugog sina. Cesto puta izjavljujem da sam vjernik, ali ne živim svoju vjeru. Izabrao sam svećenički i redovnički poziv, ali ne živim svoju karizmu. Majka sam i otac u obitelji, ali tako se ne ponašam. Odlučio sam nešto ostvariti, a odluke mi se dnevno lome i ostaju neostvarene. Svojim riječima kažem »Da«, a djela su mi daleko od ostvarenja. Moje se »Da« lako i brzo pretvori u »Ne!«
Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjeravaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«
Isus jasno i otvoreno upozorava svoje suvremenike napose glavare svećeničke i starješine narodne da nisu prihvatili Božju ponudu. Oni su taj »drugi sin« koji misli da će pukim obećanjima zadobiti naklonost očevu. Zatvorili su se u svoj sustav i u njemu otvrdnuli. Postali su neosjedjivi za novi poticaj i novu milost. Ali nemojmo previše brzo na druge upirati prstom. Dovoljno je da pogledamo sami sebe i uvidimo koliko se u nama nastanio »drugi sin«. Zato Isus ukazuje na one koji su ozloglašeni i nose na sebi žig zala svijeta, a ipak su postali stanovnici kraljevstva Božjega. U tome je Isusova Radosna vijest koja donosi optimizam i nadu. Nitko nije izgubljen ako u jednom trenutku shvati svoj život i usmjeri ga u Isusovu duhu. Pozvani smo na obraćenje i vjerovanje. Gospodine, godišnji odmori polako prolaze i trebam ponovno preuzeti svoj posao i svoje odgovornosti. Hvala što imam prilike za to. Koliki nemaju te mogućnosti, nego čekaju da bi ih netko »poslao u vinograd«, ali posla nema. Neki su preop­terećeni, a neki bezbrižno gledaju i uživaju. Pomozi nam da ozbiljno prihvatimo svoje dužnosti i odgovornosti.

Mirko Nikolić

 
 
Untitled Document