Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


XX NEDJELJA KROZ GODINU

GOSPODINE, POMOZI MI!

Isuse, povukao si se u krajeve izvan ljudske vjere. Tamo nema Židova, poganski je to kraj. Imaš i ti pravo, Isuse, da se malo odmoriš. Nakon mnogih dana i tjedana zauzetog rada za dobro ljudi, nakon mnogo susreta i razgovora, pošto si tolike ozdravio i pomogao im, dolaziš, Isuse, sa svojim učenicima u ovaj pusti kraj da se odmoriš. Ali, i tu te poznaju i čekaju. Žena viče za tobom. Silno je prestrašena, jer gleda svoje vlastito dijete kako se muči, a ne može mu pomoći. Baš si joj dobro došao Isuse. Izgleda da ti nemaš pravo na svoj odmor, na osamu. Ne možeš ostati nezapažen po strani. Otišao si od Židova jer si mislio da pogani još nisu čuli za tebe i da će biti mira. Međutim, žena viče!

"Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta! Baš te je Duh posla, Gospodine. Upravo mi ti trebaš. Samo ti još možeš pomoći!"

Međutim, ti šutiš ne uzvračaš. Zašto, Isuse? Znaš kolika je potreba ove žene, a nema joj niotkuda pomoći. Isuse smiluj joj se!
Prepoznajem se, Isuse, u ovoj ženi. Sličnih situacija ima u životu svakog od nas. Ima poteškoća, ima teških problema, u kojim čovjek ne vidi izlaza. Tada si ti, Isuse, tu da čuješ i pohrliš u pomoć. Sam si, Isuse rekao da dođemo k tebi kad smo opterećeni. Sam si nas pozvao k sebi kad smo žedni ili gladni istinskog Kruha života. Sam si se ponudio, Isuse, da budeš Spasitelj u svim našim poteškoćama.

Zadivila te ustrajna vjera ove žene. Vjera ju je spasila. Vjerom je izmolila ono što je tražila. Njezina kći je slobodna od zlog duha. Osjećam, isuse, da je upravo ta vjera problem naših duša. Nemano uvijek one vjere koja bi nas ohrabrila za zavapimo k tebi, da se ustrajno održimo u svojim molitvama. Brzo odustanemo pomišljajući da ti nije stalo do nas. Klonemo na putu. Često te ni ne primjećujemo u svojoj blizini. U ono vrijeme nisi mogao proći svijetom ne zapažen, a sada te ostavljamo po strani, ne opažamo te ni ne slutimo kako se nam blizu!

Isuse, nauči nas primati od tebe i kruh sa stola i mrvice od stola. Nauči nas, Isuse, od tebe očekivati i jedno i drugo, jer i mrvica sa tvoga stola dovoljna je da nahrani gladne čitava svijeta. Svu si svoju ljubav stavio u kruh i razlomio ga da bude za sve dovoljno. Više nitko nije udaljen od tvoga stola, svatko ima pravo na tvoju ljubav, svatko ima pravo doći k tebi i nahraniti se kruhom života. Smiluj mi se, Gospodine, posebno onda kada nam je vjera u pitanju i ojačaj nam vjeru!

Fra Zvjezdan Linić


 

 

 
 
Untitled Document