Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


 

XVII nedjelja kroz godinu

"Kad molite, govorite: 'Oče'! To vam je najvažnije, To neka bude govor vašega srca. To osjećajte u sebi. Boga imate na nebesima. Ali ne dalekog Boga, nedokučivog i nedodirljivog, već je on Otac. On vam je Roditelj, pun sućuti i nježnosti za sve. To je bitno za molitvu. Čim osjetite da vam je Bog Otac i da ste vi djeca Božja, znat ćete moliti. Čim osjetite da vam srce izgovara tu čudesnu riječ: 'Oče!', sve će drugo dolaziti samo od sebe.
Bog je dobri Otac. Ako vi, iako zli, možete svojoj djeci davati dobre darove, koliko li će više Otac vaš na nebesima. Od njega je svako očinstvo. Ono što svatko od vas u dubinama svoga bića želi i za čim čezne dok izgovara riječ otac, to još nije čisto od svih nesavršenih ljudskih iskustava. Međutim, božanski Otac je u tom pogledu savršen i u sebi ima sve, upravo sve za čim ljudsko srce čezne.
Bog vam je i prijatelj. Blizu vam je. Kako je dragocjeno imati prijatelja. K njemu smiješ i o ponoći doći u nevolji i potrebi. Možda svaki ljudski prijatelj neće takav kasni dolazak smatrati mudrim i uljudnim pa će malo i kolebati da u neuobičajenim okolnostima nastupi s čistom ljubavlju. Međutim, k Bogu smiješ uvijek. On ostaje trajno pun pažnje i ljubavi za svaku tvoju molbu. Bog kao da neprestano čeka na vratima da, čim pokucaš i zatražiš ono što ti treba, odmah ti otvori vrata srca i usreći tvoje biće.
Pred Bogom nemojte mudrovati. U svojoj molitvi ne budite u riječima obilni i dotjerani. Tražite i ištite u jednostavnosti srca.
Bez mnogo umovanja recite što vam treba. Otac s neba obdarit će vas svime što vam je potrebno, a dat će vam i više. Jer on bolje zna što vam treba od vas samih.
S Bogom razgovarajte. To je tada istinska molitva.
O kada biste vi, koji kucate i otvara vam se, s jednakom pažnjom i ljubavlju mogli i željeli čuti i moj glas. I ja često stojim na vratima i kucam. Stojim kao prijatelj danju i noću, u zgodno i nezgodno vrijeme. Čekam na vratima tvoga srca i želim da mi otvoriš vrata da bih ušao k tebi i kod tebe se nastanio. O vi, koji često molite i želite naučiti moliti, znajte osluškivati molitvu moga Srca. Dolazim kao prijatelj. Želim te usrećiti svojom prisutnošću. Dovoljno je samo da na moj znak otvoriš vrata i dadneš mi prostora u dubinama svoga bića. Tada ću ja moliti u tebi."

Fra Zvjezdan Linić


Lk 11,1-3

Evanđelje nas želi uputiti u molitvu. To nije tako jednostavno. Ipak, moguće je i Isus to pokušava sa svojim učenicima, to pokušava i s nama. Želi da postanemo pravi molitelji. Neke lekcije ove Isusove pouke smijemo i mi zabilježiti:
Ne smijemo preskočiti prvu i najvažniju riječ osnovne Isusove molitve: Oče! Ta nam riječ govori o odnosu djeteta prema Ocu. U Isusovim ustima ta je riječ glasila Abba, a to je zapravo tepanje djeteta ocu na aramejskom narječju njegova vremena. Čak bi se to hrvatski, u vjernosti Kristovu Duhu, prevelo našim Tata ili sličnim oslovljavanjem kojim djeca zovu svog oca. Ta nas riječ poziva na potpuno predanje i povjerenje onome koji nas neizrecivo ljubi. To je poziv na djetinjstvo, na blizinu. Isus je često upozoravao da je potrebno imati mentalitet djeteta da se istinski doživi Božja ljubav i blizina.
Dobro je uočiti u ovom Lukinom izdanju kako su apostoli i evanđelisti shvatili Isusov Očenaš. To za njih naime nije bila neka molitvena formula gdje je svaka riječ formalno važna (jer bi se tada Matejeva i Lukina verzija Očenaša morala potpuno slagati), nego su osjetili da je to prvenstveno poziv na istiniti vjernički i molitveni stav.
Nadalje, uočimo hijerarhiju molitvenih nakana u okviru Očenaša. Naime, u Očenašu je najprije: "Sveti se ime tvoje! Kraljevstvo tvoje neka dođe! Volja
Božja!" Dakle, najprije slava Božja, veličanje imena Božjega. To je prvo. Molitva slavljenja je najdostojni­ja molitva koju vjernik može izricati Bogu. To je znak da, radi Božje dobrote i radi slave njegova imena, uvijek imamo dovoljno razloga veličati ljubav kojom nas Bog ljubi, jer su predivna njegova djela. Apostoli su na Duhove, pošto su primili Duha Svetoga, Duha posinovljenja, tj. Duha djetinjstva Božjega, na neizreciv način slavili Boga za njegova divna djela. Dotada to nisu mogli niti su znali. Nadalje, Božji interesi i njegovo kraljevstvo uvijek su važniji od naših nakana i želja.
Važno je stoga otvoriti se njegovu kraljevstvu. Isus je to sam rekao riječima: "Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati" (Mt 6,33). Katkad nam izgleda da smo ipak skloniji da najprije tražimo sve ono drugo, sve što nam se čini jako važno za naš zemaljski život, a kraljevstvo Božje nam nije tako egzistencijalno prisutno u svijesti. Nadalje, u hijerarhiji molitvenih stavova prema iskustvima molitelja kroz vjekove najsavršeniji je molitveni stav zahvaljivanje. To je vrhunski stav. To je stav čovjeka vjernika. To je stav otkupljena čovjeka. Dakako, molitva će nam na ovoj zemlji biti uvijek potrebna i kao prošnja, ali Bogu smo blizu na osobit način tek u istinskom zahvaljivanju. Konačno, naša će vječnost biti obilježena u jedinstvenoj simfoniji zahvaljivanja.
Koliko je važna i prozbena molitva pokazuje Isusovo ohrabrenje u okviru današnjeg evanđelja. I na to nas Isus ohrabruje znajući da smo slabi i potrebni. U tom pogledu njegovo ohrabrenje je jako slikovito. Služi se dvjema slikama. Uspoređuje naš odnos s ljudima. Svakome od nas puno znači riječ otac u smislu njegove brige za svoje dijete. Isus upozorava koliko se više taj izraz ostvaruje u nebeskom Ocu koji je temelj svakog očinstva na nebu i na zemlji. I zato Otac voli svoje dijete; to sam ja. Koliko više onda smijemo s pouzdanjem očekivati svako dobro od Oca na nebesima koji je sama dobrota!
Druga je slika u riječi prijatelj. I to nam puno znači. Prijatelj je dar. Međutim, i u tom pogledu smo mi ograničeni. Nismo uvijek raspoloženi, ne možemo uvijek pomoći, imamo svojih problema i planova. Ono što tražimo u prijatelju, to se na najsavršeniji način može naći u Bogu, ako mu se znamo obratiti svim srcem. Na to nas Isus ohrabruje. Bog je najsavršeniji Prijatelj, najbolji Otac.

Fra Zvjezdan Linić

 

 

 

 
 
Untitled Document