Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


17. NEDJELJA KROZ GODINU

Koliko sam puta zaželio biti među onim ljudima koji su Tebe onoga dana slušali, upijajući svaku Tvoju izgovorenu riječ.
Toga su dana osjetili, i to vidljivo i opipljivo, čudesno i božanski, Tvoju ljubav i brigu.
Darovao si im sve što si od Oca primio.
Svojim riječima pokazao si im put do vječne sreće, a onda
kada si osjetio da glad pritišće i mori njihova tijela,
učinio si čudo od kojeg je svima zastao dah.
Pet kruhova i dvije ribice bilo je dovoljno da nahraniš njih toliko!
Pa kako ne bi bilo dovoljno kad si Ti Bog!
Ako se netko do ovog trenutka i kolebao, slušajući Te, važući argumente za i protiv Tebe, nakon dobivenog kruha lako je mogao sve sumnje pustiti u vjetar i zaborav.
Ti si Bog, pun ljubavi i brige za čovjeka. toga dana kada si čudesno nahranio mnoštvo gladnih i riječi i kruha! Ja nisam bio toga dana s tim sretnicima. No dar kruha ljubavi i brige blagujem i ja, i to svakodnevno kada sam uz stol Tvoje Riječi i Tvoga Tijela! Zato i ja mogu osjetiti radost darovanog kruha koji jednostavno nisam zaslužio!
Taj mi kruh daj e snage da budem bolji u krhkoj ljudskosti i razglašavam ljubav i brigu Boga za svakog čovjeka.
On mi je potreban kako bih svaki novi dan proživio po želji Stvoritelja, koju je utisnuo u moje srce! Mogu zamisliti život bez mnogo toga, ali bez tog Kruha- NE!

Josip Šimunović


Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjedaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

Počinjemo čitati i razmatrati šesto poglavlje iz Ivanova Evanđelja. Tu sv. Ivan donosi stvarnu teološku sintezu govora o Euharistiji i vjeri.
Za Isusom ide mnoštvo. Razlog je jednostavan i jasan: vidjeli su znamenja. To je ljudima interesantno i ujedno korisno. Unatoč mnoštvu koje ga slijedi, Isus nastoji naći trenutke mira i tišine. Uspinje se na goru zajedno sa svojim učenicima. Veliki je blagdan Pashe blizu i želi se u miru za nj pripraviti.
Slijedim li ja Isusa? Koji su to razlozi da dolazim na svetu misu? Zašto se molim? Je li to zbog neke osobne koristi, zbog traženja nekog »znamenja«? Htio bih ti, Gospodine, prići samo zato što te volim! Htio bih da to bude bez interesa, bez trajna moljakanja, bez jadikovki. Oprosti mi što ne znam drukčije. Htio bih jednostavno biti u tvojoj prisutnosti, šutjeti pred tobom i sasvim opušten primiti riječ koju mi govoriš! Htio bih ti reći da si mi Ti više od svega!

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.«

Isus s ljubavlju gleda mnoštvo koje trajno pristiže. Gleda ih i osjeća njihove potrebe, želje i nadanja. Svojim pitanjem želi i učenike potaknuti da misle na druge, da osjećaju što je drugima potrebno i prije nego ih za to zamole. Hvala ti, Gospodine, što misliš na ljude, što ti je stalo do njih. Hvala ti što potičeš i svoje učenike da se sami zauzmu i pokušaju nešto učiniti. Trebamo svi tako postupati, trebamo svi dati svoj skromni doprinos za opće potrebe. Ne smijemo misliti samo na sebe, zatvoriti se u sebe, zadržati sve za sebe. Ti tražiš i od mene da prepoznajem čovjekovu »glad« i da se zauzmem kako bih mu je ublažio.

Kaže mu jedan od njegovih učenika: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?«Reče Isus: »Neka ljudi posjeda- ju!«

Učenici pokušavaju nešto učiniti. Novca je premalo da bi se kupilo dovoljno kruha. Ne znaju što bi učinili. Nemoćni su. I mi smo često, Gospodine, poput tvojih učenika nemoćni pred velikim svjetskim problemima. Ne znamo kako bismo sve gladne nahranili! Ne znamo kako bismo mir među zaraćenima uspostavili! Nemoćni smo pravdu ugnjetavanima donijeti! Puno puta i u svom malom krugu, svom malom svijetu, ostajemo nemoćni pred problemima koji nas pritišću.

Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.

Promatrat ću to silno mnoštvo od pet tisuća ljudi i Isusa koji ima u rukama pet kruhova i dvije ribice. Sto je to za toliko mnoštvo? Isus moli, blago-slivlje hranu i dijeli mnoštvu. To je prizor koji nas podsjeća na jednu drugu hranu, na novu Pashu koju će Isus najprije blagovati sa svojim učenicima. Nova će Pasha biti hrana za nova mnoštva koja će kroz povijest pristizati za Gospodinov stol. Za tim stolom ljudi će sititi svoju duhovnu glad glad za Bogom, glad za vječnim sjedinjenjem s njime. »On za hranu dušam slabim daje nam se sam!

A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka...


Jeli su i nasitili se. Molim te ovdje: »Kruh naš svagdanji daj nam danas!« To je sve ono što nam je potrebno za život. I možda malo više mašte da znamo u nevoljama biti dosjetljiviji i u pomaganju drugima domišljatiji.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok...«Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Ljudi su pomislili: evo, konačno, onoga koji može ispuniti sve naše želje i potrebe. To je doista Prorok. Kušnja poput one u pustinji ponovno se pojavila. Isus je odbija i povlači se u goru. Hoće biti posve sam s Ocem. Ne želi graditi nikakvo zemaljsko kraljevstvo. Zbog toga će na kraju biti potpuno ostavljen. On želi dati jedan drugi kruh, »kruh za život vječni«.

Mirko Nikolić

 

 


 

 

 
Untitled Document